Odvikavanje od pelena – kako i kada?

Bliže se ljetni dani, a s njima i slatke muke brojnih mama pelenaša. Uskoro počinje sezona odvikavanja od pelena – velikog koraka ka samostalnosti vašeg, više ne tako malenog, djeteta. Možda ste već od drugih mama čule razne priče o ovom procesu, ali ono što je jedino bitno jest da slušate vlastito dijete te njegov ritam i plan usvajanja ove nove i uzbudljive vještine.

Prije no što uopće odlučite početi s odvikavanjem, kako bi osigurali djetetovu uspješnost, bitno je znati prepoznati njegovu spremnost na ovaj korak. Postoji nekoliko pokazatelja djetetove spremnosti na skidanje pelene, a neki od njih su:

1. Dob

Većina zdrave djece spremno je za odvikavanje od pelena oko druge godine. Treba imati na umu da su upijajuće pelene pomaknule ovu granicu radi toga što djetetu više ne smeta vlaga u peleni, a time i smanjuje njegovu želju da ju skine.

2. Interes

Interes i želja djeteta za odvikavanjem od pelene je nešto bez čega će ovaj proces biti dugotrajan, težak, a potencijalno i negativno utjecati na emocionalno stanje djeteta. Djeca koja pokušavaju sama skinuti svoju prljavu pelenu i pokazuju nelagodu prilikom nošenja prljave pelene, bit će sretna saznavši da postoji mogućnost izbjegavanja ove situacije. Neka djeca pokazuju interes odlaskom na wc i pokušajem imitiranja vaših radnji, dok će pojedinci iznenaditi svoje roditelje izravnom verbalnom željom da počnu nositi gaćice.

3. Fizička spremnost

Pokušate li novorođenče odviknuti od pelena, najvjerojatnije u svom naumu nećete uspjeti. Zdrava djeca mlađa od 18 mjeseci još nisu emocionalno i fizički spremna zadržavati mokraću i stolicu ili prepoznati trenutak kada osjećaju potrebu za mokrenjem te vam ga pravovremeno iskomunicirati. Ako vaše dijete ima već ustaljeni ritam izbacivanja stolice i može izdržati barem 2 sata sa suhom pelenom, to su znakovi da ima određenu fizičku kontrolu nad ovim radnjama. Drugi znak spremnosti je mogućnost komuniciranja svoje potrebe, odnosno shvaćanje izravnog pitanja „Moraš li piškiti?“ te vašeg pojašnjenja ovog procesa.

Kada ste ustanovili da je vaše dijete spremno za novu avanturu, prije samog početka, morat ćete nabaviti nekoliko stvari. Od materijalnih sredstva, prvo će vam trebati udobne gaćice. Kupite djetetu dovoljno gaćica da se može redovito presvlačiti kada ih uprlja. Nije na odmet da u kupovinu odete zajedno i da dijete samo odabere uzorak gaćica koje želi nositi i kojima će se rado hvaliti.

Nakon opremanja pozamašnom kolekcijom novih gaćica, sljedeće važno sredstvo je kahlica (tuta) ili nastavak za wc, odnosno wc trenažer. Iako se čini idealnim da dijete odmah obavlja nuždu na wc-u, tuta će zbog svoje praktičnosti dozvoliti djetetu da samo sjedne i ustane kada osjeća potrebu, dok je wc trenažer pogodniji za malo iskusnije i starije klince. Mi u Malim stvarima volimo praktičnost, pa vam savjetujemo da kupite jedan proizvod koji je sve što će vam trebati za odvikavanje vaših mališana od pelena. Dot Pot spretno je ukomponirao kahlicu, wc trenažer i stolac, sve u jedan. Vašem će djetetu osigurati optimalnu sjedeću udobnost jer nije prenisko u odnosu na pod, a njegova ručka pruža potporu djetetovim leđima. Unutarnji dio kahlice lako se uklanja i jednostavno čisti, dok je vanjski, odnosno donji dio ovog proizvoda, protuklizan.

Odredite neki period prije početka odvikavanja za objasniti djetetu proces i što sve slijedi. Pričajte mu što radite dok ste na wc-u i kako to funkcionira. Pokažite mu gaćice i odjenite mu ih da isproba ovaj novi komad odjeće s kojim će se uskoro morati dobro sprijateljiti. Kada ste odradili pripremni dio procesa i kupili sve što vam je potrebno, odvikavanje može početi. Većina djece će prvo prestati obavljati veliku nuždu, a tek nešto kasnije uspjeti u potpunosti i malu nuždu prebaciti na isključivo kahlicu/wc. Djetetu odjenite gaćice i držite tutu u blizini, dozvolite djetetu da je istraži, ali ne zaboravite da tuta nije igračka i ako se dijete nauči igrati s njom, moglo bi ga dodatno zbunjivati kada mu kažete da sada po svojoj igrački mora piškiti. 😊

Pokušajte predvidjeti kada bi se djetetu moglo piškiti; to je najčešće poslije spavanja ili nakon jela, pranja ruku, ispijanja vode i sl. Djetetu nudite kahlicu svakih 15 minuta i stavite ga na nju. Ako dijete u nekom kraćem roku ne obavi nuždu, nemojte ga dugo zadržavati na tuti ili siliti. Može se desiti da dijete ustane s kahlice, rekavši kako ne mora mokriti te nakon nekoliko minuta pomokri gaćice. To je sasvim u redu. Djetetu se najvjerojatnije neće svidjeti što mu tekućima curi niz nožice i ostat će zbunjeno. Mirno mu objasnite što se desilo i zajedno počistite nered. Metodom pokušaja i promašaja, vaše će dijete usavršiti ovaj proces i početi shvaćati da je bolje kada pomokri u tutu nego po sebi jer tada mora prekinuti igru i otići na tuširanje. Budite ustrajni i nemojte se ljutiti na dijete ako će ovaj proces trajati duže no što biste vi to htjeli.

U idealnim uvjetima, ovaj proces ostavite za ljetni godišnji odmor, kada ćete moći biti uz svoje dijete cijeli dan i kada će biti dovoljno toplo da ne morate stavljati dodatne i nepotrebne slojeve odjeće, već lako i brzo skinuti dijete prilikom stavljanja na tutu.

Vaše će dijete, uz vašu ustrajnost i potporu, uspjeti obaviti svoju prvu nuždu u tutu. Tada je vrijeme da ga bodrite i pohvalite za njegov uspjeh. Njemu će se sigurno svidjeti što su mama i tata ponosi na njega. Možda će čak ustaliti ritam i uspjeti nekoliko puta za redom piškiti u tutu, a onda ipak jednom propustiti priliku i ponovo se pomokriti u gaćice. Nemojte ga zbog toga posramljivati već pokušajte s njim shvatiti zašto nije stigao na tutu i dogovorite se da ćete se sljedeći put zajedno još više potruditi. Pratite djetetove znakove za objavljenje nužde, kao što su komešanje, udaljavanje iz igre, hvatanje guze ili potezanje gaćica, križanje nogu itd.

Bitno je razlikovati dnevno od noćnog odvikavanja. Noćno odvikavanje moglo bi vam zadavati dodatne muke jer djetetova podsvijest mora obavijestiti njegovu svijest da je vrijeme za mokrenje. Najbolje je djetetu koje pokazuje sve znakove spremnosti, odmah ukloniti i noćnu pelenu, ali ako smatrate da još nikako na to nije spremno, pelenu mu stavite tek kada zaspe. Zaštitite krevet i ponudite djetetu da mokri prije spavanja. Morat ćete brzo reagirati i čim se dijete počinje buditi jer najvjerojatnije upravo tada mora i mokriti.

Jednom kada vaše dijete usvoji ovu vještinu, počet će eksperimentirati i samo odlaziti na wc. Predložite mu da isproba i wc trenažer koji je također dio Dot Pot kahlice. Trenažer mu ostavite nadohvat ruke, a Dot Pot kahlicu sada možete koristiti kao stepenicu pomoću koje će se dijete lako i samostalno moći popeti na wc.

Naoružajte se svim potrebnim sredstvima, od kojih je ono najbitnije – strpljenje. Budite strpljivi i nemojte negativno reagirati na njegove pokušaje i promašaje kako dijete ne bi pomislilo da vas je razočaralo ili da ono to ne može jer nije uspjelo iz prve. Imajte na umu da jednom kada odlučite početi s ovim procesom, izrazito je bitno da ustrajete i odradite ga do kraja jer bi odvikavanje u nekoliko navrata te vraćanje djeteta u pelene samo moglo prolongirati i otežati ovaj proces, a uz to i zbuniti vaše dijete.

Sretno u novoj avanturi i želimo vam brz i lak prelazak u novu fazi vašeg zajedničkog života. 😊