Kada stvari nisu onako kako bi Fergal htio, on se jako uzruja i razljuti, i onda učini nešto što zapravo nije mislio. Recimo, jednom ga je tata dozvao: “Fergale, vrijeme je za ručak!” Ali Fergal nije htio prekidati igru. Tata mu je još rekao da će dobiti palačinku tek kada pojede povrće s tanjura. Fergal se razbjesnio. “To NIJE U REDU! Neću jesti nikakvo zeleeeenje!!!” Tada mu je izletio plamen i ručak je izgorio. Drugi put se dogodio isti problem na nogometnom treningu kada Fergal nije htio poslušati trenera pa je spalio gol. Pa isto u pekarnici gospodina Medvjeda, kada Fergal nije mogao pričekati da se peciva ohlade. Pa opet isto kada je s prijateljima Liscem i Dabrom igrao društvenu igru i morao propustiti jedno bacanje. Zbog svojih plamenih ispada dospijevao je svuda u nevolje. Gdje god se našao, Fergal jednostavno nije znao kako da obuzda svoju ljutnju i smiri se. I tako sve dok ga mama nije poučila kako se smiriti kada ga obuzme ljutnja. Fergal je promatrao i svoje prijatelje (Vranu, Lisca, Vuka, Mačku i Zeca) i primijetio da se svatko od njih smiruje na svoj način. A njegova mu je mama ispričala što njoj pomaže da se smiri kada se naljuti. Sada je Fergal znao mnogo načina da se smiri, a kako više nije trošio svoj plamen na gnjev, otkrio je da mu može poslužiti za mnoge korisne stvari.
U ovoj slikovnici učimo kako se nositi s osjećajima ljutnje i frustracije, te učimo važnu vještinu samoregulacije i samosmirivanja.