U zoru jednog ljetnog solsticija, obula je klizaljke i otkrila čistu radost kretanja.
Sada je redoviti gost na šetnici, klizeći s lakoćom i gracioznošću. Ljudi je primjećuju kako im se smiješi iz daljine – i primjećuju njezinu odsutnost u onim rijetkim oblačnim danima. Postala je dio ritma onih dugih, blagih dana koji prolaze bezbrižno.
Bez žurbe, bez znoja, samo kotrljanje zraka sunca danima. S dolaskom sumraka, ona doista blista.
















