Kako je osmišljena ova slikovnica… I zašto tako jednostavno?
Zgode Pina i njegove vesele obitelji jezično su i likovno namjerno prikazane na najjednostavniji mogući način. Naslikani predmeti i radnje popraćeni su odgovarajućim riječima (npr. „stolica“, „auto“, „jede“, „ide“). Tu su i prikazi situacija u kojima su isti predmeti upotrijebljeni u djetetu razumljivom kontekstu. Ilustracije su popraćene kratkim tekstovima. Oni su napisani vrlo jednostavnim jezikom kako bi mališanu bilo jasno o čemu se radi. U okvirima namjerno nisu korišteni interpunkcijski znakovi. Zahvaljujući tome dijete vizualno pamti riječi, što pomaže u prvim koracima učenja čitanja.
Kako koristiti ovu slikovnicu za poticanje razvoja govora u djeteta?
Dok čitamo tekstove koji se nalaze na ilustracijama, istovremeno prstom pokazujemo predmete i osobe o kojima govorimo.
Postavljajući pitanja sadržana na pojedinim ilustracijama (npr. „Što je to?“, „Što radi?“), pokazujemo sliku i potičemo dijete da samostalno izgovara riječi: nazive pokazanih predmeta i radnji. Dajemo mu dovoljno vremena da odgovori. Ako s time ima poteškoća, šapnemo mu odgovor.
Možemo također preskočiti čitanje teksta i usmjeriti se samo na pokazivanje i imenovanje predmeta i radnji.
Što izbjegavati tijekom igranja ovom knjigom?
Nikako ne smijemo dijete prisiljavati da ponavlja riječi, koriti ga i govoriti: „Ponovi!“. Moramo biti strpljivi i dati mu dovoljno vremena da to sâmo poželi učiniti. Također ne smijemo očekivati da sve ispravno izgovara. Pojedini glasovi stvarat će mu još uvijek teškoće. Jednogodišnje dijete vjerojatno će dobro izgovoriti „mama“ i „tata“, ali bi riječi „djed“ ili „baka“ moglo izgovoriti pogrešno (npr. „dada“ i „baba“).
Na što paziti tijekom igranja ovom knjigom?
Obratite pozornost na to je li dijete zainteresirano za zajednički rad uz knjigu, gleda li u ono što pokazujete i želi li samostalno pokazivati prikazane predmete. Važno je poticati ga da pokuša ponoviti nazive predmeta i radnji. Imajte na umu da bi dvogodišnje dijete trebalo ne samo razumjeti i izgovarati osnovne riječi, nego i početi spajati ih u vrlo jednostavne rečenice (npr. „Pas pije“, „Tata ide“). Ako ne primijetite navedena ponašanja, posavjetujte se s logopedom. Za provjeru djetetova vokabulara, kako razumijevanja tako i samostalnog imenovanja, možete se poslužiti stranicama na kraju slikovnice. Ondje se nalaze sve riječi koje se u slikovnici obrađuju.